Kontakt

Etnografski muzej
Trg Mažuranića 14
10000 Zagreb

T +385 (0)1 4826 220
F +385 (0)1 4880 320
E emz@emz.hr

Radno vrijeme

Utorak - petak: 10,00 - 18,00 sati
Subota - nedjelja: 10,00 - 13,00 sati
Ponedjeljkom, državnim praznicima i blagdanima Muzej je zatvoren za posjetitelje.

Vikendom moguć posjet s kućnim ljubimcima, uz obavezno poštivanje bontona.

Ulaznice

Odrasli individualno: 20 kuna
Odrasli grupno (min. 15 osoba): 15 kuna
Učenici, studenti, umirovljenici individualno: 15 kuna
Učenici, studenti, umirovljenici grupno (min. 15 osoba):
10 kuna
Obiteljska ulaznica (roditelji s djecom):
40 kuna

Djeca do pet godina starosti ne plaćaju ulaznicu.

Radionice

Radionice iz redovne ponude:
Djeca: 15 kuna
Odrasli: 25 kuna
Obiteljska: 40 kuna

Specijalizirane radionice: cijena se formira prema obimu i vrsti usluge

Stručna vodstva

Stručna vodstva organiziraju se kroz stalni postav i povremene izložbe za grupe i pojedince.

Na hrvatskom jeziku: 100 kuna
Na engleskom jeziku: 150 kuna

Pristup

Uz prethodnu najavu, pristup osobama s invaliditetom i osobama smanjene pokretljivosti moguć je pokretnom rampom nagiba izvan standarda.

Povijest muzeja

U doba romantizma, usporedno sa sakupljanjem etnografske pisane građe, narodnih pripovjedaka i poezije, pozornost se posvećuje i prikupljanju predmeta materijalne kulture: odjeće – nošnje, posoblja, kućnog inventara, glazbala, obrednih predmeta, i sl. Iz takvih manjih ili većih pojedinačnih zbirki potkraj 19. i početkom 20. stoljeća počinju se osnivati etnografski muzeji. Prvi etnografski muzej u Hrvatskoj osnovan je u Splitu 1910. godine.

Godine 1919. osniva se Etnografski muzej u Zagrebu. Do spomenute se godine etnografska građa prikupljala u Narodnom muzeju, osnovanom u Zagrebu još 1846. godine. Na inicijativu Povjereništva za bogoštovlje i nastavu, 1919. godine spajaju se postojeće etnografske zbirke s ovećom zbirkom tekstila Salamona Bergera u samostalni Etnografski odjel hrvatskoga narodnog muzeja – današnji ETNOGRAFSKI MUZEJ U ZAGREBU.

Glavni zadaci etnologa i ostalih stručnjaka zaposlenih u Muzeju jesu: sustavno prikupljanje predmeta narodne kulture, njihovo čuvanje, muzeološka obrada, stručno i znanstveno proučavanje i izlaganje. Tijekom osamdeset godina djelovanja Muzeja prikupljeno je više od 85.000 predmeta iz svih područja Hrvatske te iz susjednih europskih i izvaneuropskih zemalja. Najveći dio fundusa sastoji se od tekstilnih predmeta (nošnja, posoblja) no bogate su i zbirke predmeta tradicijskog gospodarstva, rukotvorstva, pokućstva, obrta, običaja i druge. Osobito je vrijedna zbirka predmeta vezanih za tradicijske kulture izvaneuropskih zemalja nastala potkraj 20.stoljeća, a čine ju uglavnom pokloni naših pomoraca, istraživača, putnika i umjetnika. Među njima svakako treba spomenuti Požežanina Dragutina Lermana i Karlovčane, braću Mirka i Stevu Seljana. Muzej posjeduje opsežnu etnografsku fotodokumentaciju, knjižnicu s oko 20.000 svezaka, dobro organizirani preparatorsko-restauratorski odjel, a prisutna je i edukativna djelatnost.

Izdaje stručni časopis Etnološka istraživanja i prigodnim katalozima prati izložbe. Etnografski muzej predstavlja se javnosti stalnim postavom, izloženim u prizemlju i na prvom katu, povremenim izložbama, predavanjima, filmskim projekcijama, koncertima i sličnim aktivnostima. Primjerice, u proteklih devedeset pet godina ostvareno je, u prostoru Muzeja i izvan njega, oko 350 (?) izložba.

U sklopu stalnog postava na prvome katu izložene su narodne nošnje Hrvatske, s kraja 19. i početka 20.stoljeća, prostorno i kulturološki podijeljene na tri etnografske zone: panonsku, dinarsku i jadransku. Iako je riječ pretežito o nošnji kao odjeći za svečane prigode, raznolikost inačica nošnje pojedinog područja govori i o društvenoj dimenziji njezinih nositelja – životnoj dobi i položaju unutar obiteljske cjeline, što je naročito istaknuto kod ženske odjeće. Izloženi primjerci rječito govore i o raznolikosti umijeća tekstilnog rukotvorstva pojedinoga područja, jer valja naglasiti da je sva osnovna odjeća nastajala u krugu domaće radinosti samostalnih seoskih domaćinstava.

Posebno se mogu izdvojiti slikovite nošnje sjeverne okolice Zagreba, koje su djelo muških poluprofesionalnih tkalaca, zatim bogata lanena ženska tkanja u nošnji hrvatske Posavine, slavonska muška i ženska nošnja ukrašena zlatovezom, nošnja iz Ravnih kotara i Bukovice izrađena od teškoga domaćeg sukna i ukrašena sitnim vezom lančanca, tzv. građom, zatim nošnja mladenke iz Vrlike koja nosi veliki prevjes ukrašen kovanicama kao znak miraza. Tu su još platnene košulje i pokrivala za glavu iz Paga ukrašeni čipkom na iglu, kao i svilovez na prsima ženske nošnje iz Konavala na jugu Hrvatske.

Vrlo je vrijedna Zbirka predmeta izvaneuropskih domorodačkih kultura, izložena u prizemlju Muzeja, a prikazuje nam izloške iz Afrike, Australije, Azije, Južne Amerike i Oceanije. Zanimljivim predmetima svakako pripada zbirka glazbala i obrednih maski iz Konga, lovačko oružje iz Melanezije, oklop samuraja i kopče od bjelokosti iz Japana, svečana odjeća iz Kine, tekstil iz Indije, slike na kori iz Australije, indijanska oglavlja i nakit od perja iz Brazila...

Muzej se nalazi pred novom građevinskom adaptacijom radnih i izložbenih prostora te izradbom koncepcije novoga stalnog postava. Koristeći se u svojemu radu suvremenim iskustvima etnološke i muzeološke struke, Muzej će nastojati i u buduće brinuti se o hrvatskoj i svjetskoj tradicijskoj baštini.


Zgrada

Muzej je smješten na Trgu Mažuranića br.14, u reprezentativnoj secesijskoj palači, nekadašnjem Trgovačko-obrtnome muzeju, za javnost otvorenom 1904. godine. Zgradu je projektirao Alojz Vjekoslav Bastl, učenik Otta Wagnera, koji je u to vrijeme bio zaposlen u tvrtki arhitekata Hönigsberga i Deutscha.

Središnji prostor, tj. kupolu s vanjske strane krase kipovi kipara Rudolfa Valdeca, dok je unutrašnjost kupole freskama oslikao Oton Iveković. Tridesetih godina 20. stoljeća s pročelja su maknuti secesijski ukrasi. Zgrada je za izlaganje etnografske građe adaptirana u nekoliko navrata, a najznačajniju adaptaciju projektirao je arhitekt Aleksandar Freudenreich 1972. godine.



Pročelje muzeja, 1904.


1947.



Grupa učenika ispred Etnografskog muzeja prilikom posjeta, 1947. Snimio Marcel Davila


2015.



Zgrada Etnografskog muzeja, 2015. Snimio Matija Dronjić


Poslanje muzeja



Etnografski muzej je ustanova otvorena najširoj javnosti koja u svrhu promicanja razumijevanja svoje i drugih kultura i naroda, kao i učenja i razonode, prikuplja, tumači i širi spoznaje o materijalnoj i nematerijalnoj kulturi u prošlosti i sadašnjosti.

Unaprijeđuje spoznaju o potrebi očuvanja etnografske baštine i kulturnih identiteta te na taj način služi društvu i zajednici.

U ostvarenju svojih ciljeva Muzej komunicira s posjetiteljima, ustanovama, zainteresiranim zajednicama i korisnicima i potiče prihvaćanje etnologije kao znanosti o čovjeku i njegovoj kulturi, pozitivan odnos prema cjelokupnom nasljeđu, razumijevanje svijeta u kojem živimo, stvaranje i produbljavanje znanstvenih spoznaja, radoznalost i inovativnost.