Organizacija zbirki

Zbirka alata i pomagala za obradu tekstila

Zbirku alata i pomagala za obradu tekstila čine sprave i alatke koje su se u prošlosti koristile pri obradi tekstilnih sirovina te za proizvodnju platnenog i vunenog materijala.

Tekstilnim su se rukotvorstvom na selu bavile uglavnom žene, a platno koje se pritom dobivalo bilo je potrebno, ne samo za odjeću, nego i za domaćinstvo i gospodarstvo. Na području Hrvatske poznat je uzgoj tekstilnih sirovina biljnog (lan, konoplja, brnistra) i životinjskog (vuna, kostrijet, svila) porijekla. Domaća tkanja pokazuju široku paletu znanja i vještina žena sa sela koje su vladale mnogim tkalačkim tehnikama, koristeći tekstilne alatke čuvane u fundusu Etnografskog muzeja.

Važno je napomenuti da su, iako je samo tkanje uglavnom bilo ženski posao, alatke za obradu tekstilnih sirovina najčešće izrađivali vještiji muškarci te seoski cimermani i kovači. U Zbirci se nalaze nožne i ručne stupe, trlice, grebeni, preslice, vretena i kolovrati, uz pomoć kojih se najprije oslobađao liko lanenog, konopljinog i brnistrinog vlakna, a potom proizvodila nit za tkanje. Pripremu pređe za tkanje i samu proizvodnju materijala predstavljaju dvije vrste vitla (križno i uspravno) za prematanje pređe iz štrenica u klupka ili na kalemove, zatim snovaljka na kojoj će se prirediti osnova, uzdužni sustav niti na tkalačkom stanu, te nekoliko vrsta sukala za namatanje potke na male cjevčice za čunak. Grupu alatki za proizvodnju materijala započinje tkalačka daščica ili rešetka za tkanje uskih traka, dok su najvažniji predmeti ove grupe, svakako, dva tipa tkalačkoga stana (horizontalni i vertikalni). Osim žena, u pojedinim su se područjima (Istra, Zagorje, Međimurje, Prigorje) tkanjem bavili i muškarci – poluprofesionalci. Žene bi svoje manje tkalačke stanove često rastavljale i preko ljeta spremale na tavan jer su se tkanju mogle posvetiti tek zimi, kada nije bilo poljodjelskih poslova. Tkalački stan s vertikalno postavljenom osnovom ili vertikalni tkalački stan (jednostavan okvir s konačnom osnovom) poznat je u selima Dalmatinske zagore i u Žumberku. Koristio se isključivo za tkanje jednostavnih vunenih prostirki, pregača i torbi.