Organizacija zbirki

Zbirka košaraštva

Za razliku od drugih tradicijskih obrta koji se sve brže gase, košaraštvo je vitalna djelatnost, čije proizvode suvremena industrijska proizvodnja još nije uspjela istisnuti iz svakidašnje uporabe. Muzejska zbirka broji oko 300 primjeraka različitih košaračkih proizvoda iz svih krajeva Hrvatske, izrađenih od raznolikog biljnog materijala: od slame (obično ražene), kalane ljeskovine, vrbova pruća, močvarne trave sita, divlje vinove loze, kukuruzne komušine ili rogoza. Oblik i materijal odaju pripadnost određenom kraju Hrvatske, iako se neki materijali, npr. vrbovo pruće i ljeskovina, mogu naći posvuda. U mnogim hrvatskim područjima jednostavnije košare za svakodnevnu uporabu ljudi izrađuju sami, a one koje služe za svečanije prigode, obično kupuju od košaraša na sajmu ili proštenju.

Košare od slame rađene su u tehnici spiralnog svijanja slamnatih sveščića, koji su međusobno spajani (šivani) tankom trakom kalane ljeskovine. Ovom tehnikom, poznatom još iz prethistorije, izrađuju se manje okrugle košarice za dizanje tijesta za kruh. U muzejskoj zbirci čuvaju se i veće, koje služe za grabljanje žita ili skupljanje jaja. Iz trbušastih košara široka ruba (nasevača) nekoć se na polju sijalo žito. Veliki zaobljeni primjerci uska otvora služili su za pohranu perja. Još veće, široke i plitke slamnate korpe upotrebljavale su se za nošenje tereta na glavi. Slama se za izradu košara koristila u onim krajevima Hrvatske, gdje se uzgajala raž.

Kalana se ljeskovina kao materijal upotrebljava u većem dijelu Hrvatske, iako više na sjeveru. Oblici proizvoda od ljeskovine mogu biti vrlo različiti, okrugle, polukružne, ovalne ili četvrtaste osnove. Često su i osnova i preplet izrađeni od ljeskovih traka, ali osnova može biti i od debljih kolčića od kestenova ili kakvog drugog drva. Za dno se može koristiti i drvena daska. U muzejskoj se zbirci ističu velike, plitke, okrugle košare s dva polukružna poklopca i oblučnom ručkom u sredini, koje služe za sušenje sira, a karakteristične su za Jaskansko prigorje. Iz Hrvatskog zagorja i Zagrebačkog prigorja nabavljeni su duboki koševi od kalane ljeskovine, pogodni za branje i transport grožđa, kukuruza ili jabuka. U Slavoniji i na Kordunu za svakodnevnu su se upotrebu koristili četvrtasti sepeti s oblučnom ručkom.

Najčešći materijal za izradu košaračkih proizvoda svakako je vrbovo pruće. Za grublje košare koristi se neguljeno šiblje, a za finije guljeno. Deblje pruće kala se na pola. Osnovni je princip izrade košara od vrbova pruća postavljanje osnove od debljih šiba, koje se zatim prepliću tanjima. Muzej posjeduje nekoliko osobito lijepo izrađenih košara koje se koriste u reprezentativne svrhe - za svečano nošenje hrane rodilji, težacima u polje, ili na uskrsni blagoslov u crkvu. One su često ukrašene raznobojnim cvjetnim motivima. Današnji profesionalni košarači mahom izrađuju svoje proizvode od vrbova šiblja i to najvećim dijelom od posebne vrbe čije se pruće prije pletenja guli i kuha.Od košara i koševa za najrazličitije namjene (branje plodova, sušenje, spremanje, transport), na sjeveru je Hrvatske zanimljiv kuglasti ili spljošteni oblik (nazvan jež), u kojem su se sušili orasi. S područja Dalmacije zbirka između ostaloga sadrži okrugle košarice za branje maslina ili smokava, kao i veliki pladanj za sušenje smokava. Vrbovo se pruće nekoć koristilo i za izradu pletera kod gradnje kuće, kada su se i cijele stijene kuće izrađivale od vrbova pletera omazanoga blatom. Od pletera se radio i dvorišni plot, kukuružnjaci, kokošinjci i druge manje gospodarske zgrade. Vrše za ribolov također su izrađivane od šiblja.

Trava sitina (rod Juncus) koristi se najviše na jadranskoj obali i to za izradu dna na sitima te za pletenje manjih košarica za transport ribe. Zanimljivi primjerci ove tehnike u muzejsku su zbirku stigli s otoka Ugljana (iz Kukljice) i Hvara (iz Jelse).

Od divlje šumske povijuše zvane škrabuta nekoć su se u Hrvatskom zagorju plele polu loptaste košare za branje kukuruza. Ponegdje ih rade i sada. Od kukuruzne komušine izrađuju se cekeri, a od rogoza rogožari – vrsta duguljastih torbi pačetvorinasta dna, s dvije ručke; jedni i drugi služe za prijenos namirnica. Rade se s pomoću okvira na koji se napne osnova, pa se zatim izrađuje preplet.

Izrada košaračkih proizvoda u neproduktivnim se krajevima Hrvatske početkom 20. stoljeća nastojala ponuditi stanovništvu kao dopunski rad i izvor prihoda, pa su se po selima Međimurja, Hrvatskog zagorja, Pokuplja i drugdje otvarali tečajevi za učenje košaračkog obrta.

U skladu s koncepcijom otkupa građe, za muzejsku se zbirku prikupljaju, osim starih primjeraka košaraštva i novi proizvodi koji se još uvijek prodaju na gradskim tržnicama, kao i na seoskim sajmovima i proštenjima.