Organizacija zbirki

Zbirka narodnih nošnji hrvatske dijaspore

Uslijed složenih povijesno-političkih događanja hrvatski etnički i državni prostor, posebno tijekom posljednjih nekoliko stoljeća, napustile su brojne hrvatske populacije, migrirajući u razne europske i prekooceanske zemlje. Ovisno o vremenu i mjestu doseljenja, pripadnike hrvatske nacionalne zajednice danas običavamo nazivati dijasporom (→ Europa) i iseljeništvom (→ drugi kontinenti), te općenito raseljenom ili iseljenom Hrvatskom.

Raspadom jugoslavenske državne zajednice 1991. godine velik broj Hrvata zatekao se također izvan granica matične domovine – u Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji i Makedoniji (danas pretežito sa statusom nacionalne manjine ili nedefiniranom pozicijom) te u Bosni i Hercegovini (kao jedan od tri konstitutivna naroda).

Zbirka objedinjuje narodno odjevno ruho pripadnika hrvatske nacionalne zajednice – tzv. stare dijaspore, koji su migrirali najvećim dijelom u periodu ratova s Osmanlijama (15.-18. st.) na različita područja suvremenih srednjoeuropskih i istočnoeuropskih zemalja – Austrije, Češke, Mađarske, Rumunjske i Srbije.

Sadržano cjelovito ruho, njegovi pojedinačni dijelovi, ukrasni dodaci i tekstilni fragmenti, što su se mijenjali pod kulturnim utjecajima susjednih naroda, s više ili manje prepoznatljivim obilježjima pripadnosti hrvatskom nacionalnom korpusu, izrađeni su i korišteni pretežito u razdoblju kraja 19. st. i prve polovice 20. st., uključujući podjednako stariji i noviji odjevni sloj. Najbrojniju cjelinu čini narodna nošnja hrvatskih subetničkih skupina Bunjavaca i Šokaca s područja Srbije, Vojvodine, regionalno podijeljene na istočni Srijem, Bačku i Banat. Slijedi slabije zastupljeno tradicijsko ruho Rekaških Šokaca i Karaševskih Hrvata iz Rumunjske, Gradišćanskih Hrvata iz Austrije i Moravskih Hrvata iz Češke. Nekolicina pojedinačnih predmeta pripada tradicijskom odjevnom inventaru različitih hrvatskih skupina u mađarskom dijelu Baranje.

Suvremenim istraživačkim pristupom analiziraju se mijene i značenja narodne nošnje ili pojedinih njezinih dijelova kao prepoznatljivoga pokazatelja nacionalnoga i/li subetničkoga identiteta, a sistematskom sakupljačkom politikom nastoje se pribaviti predajno ruho, suvremena odjeća i folklorni/scenski kostimi, u Zbirci još nezastupljenih, hrvatskih skupina nastanjenih u drugim zemljama ili onih repatriranih u domovinu (npr. skupine iz Janjeva, Kosovo).