Prekrivač ćilimašTordinci, prva pol. 20 st.Inv. br. 20838
Prekrivač s perjemSuvaj, Posavina; oko 1920. g. Inv. br. 50210
Prekrivač ćilimZbirka Mihalović, Slavonija, sredina 19. st.Inv. br. 14718
Prekrivač ponjavacPrkovci, početak 20. st.Inv. br. 20448
Prekrivač ćilim čupavacSlavonija, druga. pol. 20. st.Inv. br. BK 1171
ProstirkaPodgora, Makarska, prva. pol. 20. st.Inv. br. 46947
Prekrivač sukanacVele Njive, Dolac Donji, prva pol. 20 st.Inv. br. 18663
Prekrivač biljac, maliLičko Lešće; prva pol. 20. st. Inv. br. 24513Organizacija zbirki
Zbirka prostirki i prekrivača

Nastala od nekolicine orijentalnih primjeraka s područja jugoistočne Europe, Zbirka prostirki i prekrivača osmišljenom se sakupljačkom politikom tijekom više desetljeća razvila u reprezentativnu cjelinu koju čini preko tisuću tekstilnih predmeta izrađenih u okvirima domaće ženske radinosti na našim prostorima tijekom 19. st. i prve polovice 20. st. Manjim dijelom zastupljeni su primjerci izrađeni u tkalačkim školama i radionicama na prijelazu iz 19. st. u 20. st. te oni nešto novije izrade (od 1970-ih). Prikupljala se i stručno obrađivala ponajprije građa s područja Hrvatske, no valja istaknuti i 130 primjeraka s područja današnje Bosne i Hercegovine, gdje je ćilimarstvo obilježeno višestoljetnim snažnim tursko-orijentalnim utjecajem. Manjim brojem zastupljena je i građa iz Albanije, Crne Gore, Kosova, Makedonije, Rumunjske, Srbije i Ukrajine. Osnovni preduvjeti razvoja ćilimarstva, nekada važne grane seljačkog tekstilnog rukotvorstva, jesu uzgoj ovaca i preradba vune (Gdje nema ovaca, nema ni ćilimova). U Hrvatskoj su raznovrsne prostirke i prekrivači najviše izrađivani u Lici, na Kordunu, bjelovarsko-bilogorskom području, u Slavoniji, Baranji i Srijemu, ne odvajajući se tipološki i stilski od graničnih krajeva susjednih država, gdje je ovčarstvo također bilo važna gospodarska djelatnost (šire dinarsko područje, Podunavlje).Iako najčešće rabljen naziv orijentalnog porijekla – ćilim – asocira upravo na podnu prostirku, u našim krajevima ove vunene tkanine nisu primarno imale tu funkciju; ćilimima su se označavale vunene tkanine izrađene „na prste“. U seoskim kućanstvima i gospodarstvu raznovrsni su prekrivači i prostirke imali različite uporabne i dekorativne namjene i/li simbolička značenja. Kao obavezan dio djevojačkih miraza – npr. u okolici Slavonskoga Broda – sadržavajući u svojem koloritu i ornamentici simbole plodnosti, novoga života i bračnog zajedništva, a prostrti preko postelje mladoga para, trebali su, prema narodnomu vjerovanju, pospješiti dobivanje potomstva. Za izradbu prekrivača i prostirki koristila se u najvećoj mjeri domaća ovčja vuna prerađena u kućnoj radinosti, bojena biljnim ili kemijskim sredstvima, te tvornička vuna. Prema načinu izradbe razlikuju se dvije vrste vunenih tkanina – glatke i rutave. Glatke tkanine, s jednakim licem i naličjem, izrađene su najstarijom ukrasnom tkalačkom tehnikom – klječanjem, ponekad uz dodatno protkivanje i prijebor na dasku ili šibe te neke vezilačke tehnike. Vrijedne primjerke glatkih vunenih tkanina nalazimo u Slavoniji, Srijemu i Baranji (klječani ćilimi i ćilimaši, ponjav(ke)e i šarenice tkane na dasku i šibe, karirane ponjave, (krstački) krpane ponjave, vezeni ponjavci, ponjavice...), te u Lici (šarenice tkane na dasku). U ornamentici, uz starije geometrijske motive, na ovim se primjercima uočavaju raznoliki biljni, životinjski i/li stilizirani ljudski oblici. Drugu grupu čine vunene tkanine koje na licu imaju runo, što se može postići na nekoliko načina: ulaganjem vunenih pramenova (istarske sklavine) ili njihovim dodatnim uzlanjem (lički biljci, bičaši), napuštanjem niti potke preko palice (slavonski čupavci, čičkanaci i lički pupavaci). Kod izrade ličkih biljaca, kao i nekih grubih vunenih tkanina na dinarskom području, valja spomenuti dodatnu obradu – stupanje u stupi pomoću vode i drvenih batova, kako bi se dobila tkanina gusto zbijene strukture i punijeg volumena kao bolja zaštita od hladnoće i vjetra. Reprezentativni dinarski rutavi primjerci izrađeni su od nebojene vune – prirodno bijele, smeđe, sive ili crne, dok su slavonski tkani raznobojnom vunom smirenijih prirodnih ili intenzivnijih tonova postignutih kemijskim bojama. U ornamentici, ovi su primjerci zadržali geometrijske motive.Unatoč nekim pokušajima organiziranja i unapređenja tkalačkog obrta krajem 19. st. i početkom 20. st., uključujući i ćilimarstvo, ova je grana tradicijskog tekstilnog rukotvorstva na našim prostorima ostala u okvirima kućne ženske radinosti sve dok nije postepeno stagnirala ili, u nekim područjima, potpuno zamrla nakon Drugoga svjetskog rata. Prekrivači i prostirke koji se čuvaju u Zbirci svjedoče o bogatom tehnološkom umijeću kućne izrade tekstila i umjetničkom senzibilitetu u kromatskoj i ornamentalnoj izvedbi ukrasa. Suvremenim istraživačkim i sakupljačkim radom obuhvaćeni su također industrijski tekstilni proizvodi koji su našli svoje mjesto i svrhu u seoskim i građanskim domovima tijekom 20. st. – npr. zidnjaci s pitoresknim krajolicima ili prikazima lova.