Organizacija zbirki

Zbirka torbi

Zbirka torbi sadrži preko šest stotina uglavnom tekstilnih i manjim dijelom kožnih predmeta čija je osnovna namjena bila (pre)nošenje ili čuvanje određene količine tereta. Prema izgledu i namjeni građa je razvrstana na torbe, bisage (dvostruke torbe), vreće (vriće) i pomagala za nošenje posuda s hranom u polje (lončanice, uprte, uprtnjače, povrzače). U Zbirci se također nalazi i nekoliko spremnica za novac i šivaći pribor te veći broj pravokutnih komada tkanina namijenjenih za izradu torbi ili bisaga. Prikupljeni predmeti izrađivani su od sredine 19. st. do prvih godina 21. st.

Tijekom proteklih desetljeća za Zbirku nabavljena gotovo sva relevantna građa iz hrvatskih i nekih susjednih južnoslavenskih krajeva. Dinarsko područje zastupljeno je najvećim brojem primjeraka: ličkim klječanim većim i manjim torbama od kojih su svečani primjerci (nakićene torbe, torbe s kitama i rizom) uz otvor ukrašeni građom (vez svilenom niti, u bodu lančanca, na podlozi od tanke čohe ili baršuna), vrličkim torbama sa specifičnom krupnom geometrijskom ornamentikom, starinskim svečanim torbicama (zobnicama) s kninskog područja. Slijedi građa iz nizinskih krajeva: bijele platnene torbe i bisage koje su se koristile prilikom sjetve (bile torbe, simenjače), vreće za transport i čuvanje različitih namirnica, slavonske vunene torbe kariranog uzorka (prtenke, uprtnjače, račanke) i svečane ženske torbice za nošenje sitnih osobnih predmeta karakteristične za šire panonsko područje. Središnja Hrvatska zastupljena je uprtnjačama i raritetnim svečanim muškim kožnim torbama s preklopom ukrašenim vunenim kiticama ili raznobojnim kožnim aplikacijama (torbe s črepom), a jadransko priobalje i otočje manjim vunenim torbama uglavnom dinarskih obilježja.

Većina predmeta izrađena je od domaće tkanine – konopljane, lanene, pamučne, vunene – često u materijalu i uzorku identične s vunenim prostirkama (Kak'i ponjavci – tak'e i torbe). Izrađivale su ih žene u okviru kućne tkalačke radinosti. Muške kožne torbe (torbake) s preklopom izrađivali su specijalizirani seoski obrtnici – remenari i sedlari.

Zbirka je u stalnom razvoju. Popunjava se planskim otkupom predmeta koji nedostaju, pri čemu se pazi na zastupljenost svih područja njihove uporabe te na raznolikost s obzirom na vrstu predmeta, materijal i tehnike izrade i ukrašavanja. Trenutačna istraživanja usmjerena su na promjene uporabe i značenja torbi od kraja 19. st. do danas te na revitalizaciju tkalačkih vještina, odnosno suvremenu izradu torbi u okviru suvenirske ponude.