Događanje
Umjetnička večer o ženi Dalmatinske zagore “Puca niz nidarca”
17.11.2023.
18:00h
Etnografski muzej, ZagrebZadovoljstvo nam je najaviti početak ciklusa glazbeno-scenskih događanja pod nazivom Intima u umjetnosti koji će glazbom različitih žanrova i plesnim pokretom tematizirati izložbu Intimni prostori svakodnevice. Program će se održavati jednom mjesečno u prostoru izložbe, a nakon koncerta publika će moći razgledati izložbu. Suradnici na projektu su: Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske Lado, Škola za suvremeni ples Ane Maletić, Glazbena škola Pavla Markovca, uz sudjelovanje niza drugih renomiranih glazbenih i dramskih umjetnika.
Pozivamo Vas na prvo u nizu vrijednih događanja, glazbeno-poetsko-stručnu večer o ženi Dalmatinske zagore Puca niz nidarca koja će se održati u petak, 17. studenoga 2023. u 18 sati, u Etnografskome muzeju.
Sudjeluju:
- dr.sc. Ivana Odža, autorica knjige Puca niz nidarca
- Ecija Ojdanić, dramska umjetnica
- ansambl Harmonija disonance
Poticaj za ovu umjetničku večer je knjiga dr.sc. Ivane Odže Puca niz nidarca koja je objavljena krajem prošle godine, a rezultat je dugogodišnjeg autoričinog istraživanja o ženi Dalmatinske zagore temeljem usmene književnosti, terenskih kazivanja i tradicijske kulture. Autoričino izlaganje pratit će recital u izvedbi dramske umjetnice Ecije Ojdanić i glazbena izvedba ansambla Harmonija disonance.
Ulaz je slobodan.
OPŠIRNIJE
„U očima prosječnoga poznavatelja Dalmatinsku zagoru najčešće prate atributi zaostalosti, duhovne i materijalne bijede, suosjećanja i žaljenja. Dakako da je takve opće okolnosti pratila i slična slika o ženi toga područja. Usmena književnost implicitno ukazuje na vezu prostora i pojedinca, u ovom slučaju žene ‒ ona opjevava marginalne, ali i odvažne žene, važne za zajednicu, slavi njihovu snalažljivost i mudrost, tiho progovara o njihovim erotskim čežnjama i ostvarenjima. Usmena književnost tako kroz sliku pojedinca oslikava prostor skromnih pretenzija, ali bogatoga potencijala, neprestane borbe, ukazujući na to da je odnos prostora i pojedinca znatno kompleksniji od zahtjeva koje tradicija pred njih stavlja.
Predodžbe iz moga djetinjstva povezane su sa ženom kršćankom ‒ onom koju je oblikovala kršćanska kultura sa svim svojim ispravno i neispravno protumačenim predodžbama. Ona je dan započinjala i završavala Očenašem, Zdravomarijom i Slavaocu, vjerujući istovremeno u autentičnost orka i more. Promišljanje o nizu oprečnosti koje je takva žena u sebi sjedinjavala nikada me nije napustilo, osobito kada me znanost pokušavala uvjeriti u submisivnost žena za koje mi se činilo da sve konce, vidljive i nevidljive, drže u svojim rukama. Činilo mi se da tako jednostran zaključak o ženi Dalmatinske zagore ne može biti istinit. Tako sam, zapravo još davno, intuitivno počela sakupljati spoznaje s toga područja, doživljavajući ga ambivalentno: s jedne strane kao pastoralnu idilu udaljenu 40-ak km od velikoga grada, s druge strane kao svijet zastao u vremenu.“
Dr. sc. Ivana Odža