Panova svirala
Panova svirala puhačko je glazbalo sastavljeno od cjevčica, najčešće od trske, različitih dužina koje su povezane u red ili snop i zatvorene na dnu. Svira se laganim puhanjem o cjevčicu te svaka daje drugi ton. Glazbalo je bilo rasprostranjeno još u neolitiku i kasnijim kulturama, posebice u Melaneziji i pretkolumbovskoj Južnoj Americi.
U postavu izvaneuropskih kultura izložene su panove svirale iz Bolivije i Brazila (vitrina Južna Amerika) i s Papue Nove Gvineje i Solomonskih Otoka (vitrina Melanezija), a u postavu narodnih nošnji iz Hrvatske panova svirala iz Hrvatskog zagorja. Za hrvatsku inačicu specifično je da se najveća cijev koja daje najdublji ton nalazi u sredini, a prema krajevima su cjevčice sve kraće. Svirali su je uglavnom pastiri u Hrvatskom zagorju i Međimurju.
Vidi više na: