Budi novi svijet: identitet nije zadan — on se pregovara
15.04.2026. – 16.04.2026.
11:00h
Etnografski muzej, ZagrebProgram Budi novi svijet 15. i 16. travnja u Etnografskom muzeju u Zagrebu kroz filmove Zečji nasip i Kosa slobode otvara prostor mladima za kritičko promišljanje identiteta, tijela i društvenih normi, uz sudjelovanje Europskog parlamenta i Veleposlanstva Kraljevine Belgije.
Program:
Srijeda, 15.4.2026.
Budi novi svijet u Etnografskom muzeju: mladi otvorili prostor istine, pitanja i slobode
U Etnografskom muzeju održan je prvi dan programa Budi novi svijet, koji je potvrdio zašto je ovaj projekt postao jedno od rijetkih mjesta gdje mladi zaista progovaraju.
Učenici Prve privatne gimnazije bili su aktivno angažirani, postavljali pitanja, ulazili u raspravu i pokazali iznimnu razinu interesa i zrelosti u promišljanju kompleksnih tema identiteta, odnosa i društvenih normi.
Nakon projekcije filma Zečji nasip (2025, 88 min), redateljica Čejen Černić Čanak otvoreno je odgovarala na pitanja koja su ih zanimala – o procesu nastanka filma, društvenim reakcijama i osobnim dilemama koje su pratile njegov razvoj.
Razgovor su moderirale Danijela Stanojević, koja je učenike vodila kroz slojeve filma i njegovo značenje, te dr. sc. Željka Jelavić, koja se aktivno uključila u diskusiju, posebno u segmentima koji se tiču identiteta, društvenih očekivanja i kulturnog konteksta.
Ono što se dogodilo u prostoru muzeja bilo je više od razgovora — mladi su se otvorili, javljali za riječ bez zadrške i osjetili da su pozvani govoriti. Upravo to jest iskonska filmska umjetnost: trenutak u kojem film postaje prostor susreta, a ne samo gledanja.
Film Zečji nasip pokazao se kao iznimno snažan alat za srednjoškolsku publiku. U središtu je priča o ljubavi i zajednici, ali i o stereotipima, odnosima i predrasudama koje oblikuju naš svakodnevni život. Film je tijekom svog nastanka prolazio kroz društvene dileme, a jednako tako i danas izaziva reakcije — uznemiruje, ali i oduševljava.
Upravo kao i naši identiteti.
Naša različitost nekima je prihvatljiva, a nekima neprihvatljiva — i upravo u tom prostoru napetosti nastaje dijalog koji ovaj program otvara.
U sklopu razgovora otvorena je i tema Ženskog filmskog festivala kao prostora u kojem se stvaraju novi identiteti — kroz žensko autorstvo, zajedništvo i međusobnu podršku.
Posebno je istaknuta i povijesna veza Centra za ženske studije s prostorom Etnografskog muzeja, gdje su se razvijali prvi programi ženskih studija u Zagrebu. Kroz taj kontekst, muzej se ponovno potvrđuje kao mjesto znanja, otpora i artikulacije ženskog iskustva — prostor u kojem se identiteti ne definiraju unaprijed, već nastaju kroz dijalog, obrazovanje i društvenu praksu.
Na kraju programa sudionici su zajedno razgledali izložbu Moja koža – kultura tetoviranja, čime je dodatno produbljeno promišljanje tijela kao prostora identiteta, zapisa i osobnog izraza.
Četvrtak, 16. 4. 2026.
Mladi su u Etnografskom muzeju otvorili pitanja koja politika često izbjegava – od prava na identitet do stvarne moći glasanja.
Budi novi svijet u Etnografskom muzeju: drugi dan otvorio ključna pitanja politike, identiteta i stvarnosti mladih
Zagreb, 16. travnja 2026.
Drugi dan programa Budi novi svijet u Etnografskom muzeju u Zagrebu otvorio je niz ključnih pitanja koja se tiču stvarnog života mladih, njihovog odnosa prema politici, pravima i načinu na koji se danas informiraju i sudjeluju u društvu.
U programu je sudjelovalo tridesetak šesnaestogodišnjaka iz PUG-a (Prve privatne umjetničke gimnazije u Zagrebu, koja ima filmski program), koji su aktivno sudjelovali u razgovoru, postavljali pitanja i jasno artikulirali svoje stavove.
Razgovor s gostima Markom Bokom, odnosi s javnošću (Public Relations), Europski parlament, koji je educirao mlade diljem Hrvatske na temu politike, i Raphaëlom Boucqueyem, zamjenikom voditelja misije Veleposlanstva Kraljevine Belgije, otvorio je teme političke participacije mladih, uključujući pitanje treba li dobna granica za glasanje biti spuštena na 16 godina.
Mladi su raspravljali o tome za što se danas zalažu i za što bi glasali, ističući teme poput prava na čistu vodu, besplatno školstvo i zdravstvo, individualne slobode i pravo na identitet.
Posebno je otvoreno pitanje kako funkcioniraju europske institucije i koliko su one stvarno prisutne u svakodnevnom životu mladih, ali i na koji način mladi danas dolaze do informacija.
Na pitanje informiraju li se putem Hrvatske radiotelevizije i radija, samo jedna ruka bila je podignuta. Jasno je da se informiranje dominantno odvija putem društvenih mreža, što otvara dodatna pitanja o kvaliteti informacija, kritičkom mišljenju i ulozi medija.
U tom kontekstu, Danijela Stanojević, doktorantica na studiju novih medija na Sveučilištu u Ljubljani i moderatorica programa, istaknula je kako u digitalnom prostoru ne postoji adekvatno regulirana javna kontrola sadržaja, niti jasna obveza odgovornosti, s obzirom na to da digitalnim ekosustavom dominiraju globalne korporacije koje nisu europske.
Naglasila je i aktualne političke inicijative, uključujući viziju francuskog predsjednika Emmanuela Macrona o jačanju europskog digitalnog suvereniteta kroz razvoj autonomne digitalne infrastrukture i uspostavu jedinstvenog europskog digitalnog prostora. Riječ je o strateškom smjeru kojim Europska unija nastoji osigurati veću kontrolu nad podacima, platformama i informacijskim tokovima, smanjiti ovisnost o globalnim tehnološkim korporacijama te osnažiti vlastiti tehnološki i inovacijski ekosustav. U tom kontekstu sve su izraženije i inicijative za jačanje europske start-up i IT industrije, kako bi Europa zadržala konkurentnost i tehnološku autonomiju u odnosu na dominantne globalne aktere, osobito Sjedinjene Američke Države i Kinu.
Diskusija je dodatno naglasila temu ženskih ljudskih prava, s posebnim fokusom na Belgiju kao zemlju u kojoj se nalazi Europski parlament, ali i kao društvo koje razvija visoku osjetljivost prema rodnoj ravnopravnosti.
Otvorena su pitanja prava žena, ali i žena koje pripadaju različitim rasnim i kulturnim identitetima. Raphaël Boucquey konkretno je približio kako se ta pitanja rješavaju u belgijskom kontekstu, uključujući zakonodavni okvir i društvene prakse.
U tom kontekstu, film Kosa slobode (Freedom Hair) redateljice Dianne Houston (2024), nastao prema istinitoj priči, snažno je rezonirao s publikom.
Film prati afroameričku poduzetnicu koja se bori za pravo da vodi vlastiti posao i njeguje kulturnu praksu pletenja kose, suočavajući se s institucionalnim preprekama, siromaštvom i društvenim nerazumijevanjem.
Kroz priču o osobnoj borbi, film otvara pitanja identiteta, ekonomske nejednakosti i društvene nevidljivosti žena, ali i pokazuje snagu zajednice, solidarnosti i ustrajnosti.
Važno je istaknuti da je film selektirala Marie Vermeiren, direktorica Brussels International Women’s Film Festivala, dugogodišnjeg partnera Ženskog filmskog festivala, upravo s ciljem prikazivanja srednjoškolskoj publici kao relevantnog i edukativnog sadržaja.
Upravo kroz taj proces postaje jasno što znači biti aktivistkinja i koliko je važno ne odustati, čak i kada sustav ne prepoznaje tvoje pravo.
Mladi su aktivno sudjelovali u diskusiji nakon filma, prepoznajući teme koje su bliske njihovoj svakodnevici i iskustvu.
Završni razgovor vodila je dr. sc. Željka Jelavić, koja je dodatno produbila teme identiteta, tijela, društvenih pritisaka i diskriminacije.
Program je trajao od 10 do 13 sati, a završio je zajedničkim zaključkom da su ovakvi prostori nužni kako bi mladi mogli razvijati kritičko mišljenje i aktivno sudjelovati u društvu.
Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali.
Fotografije: Matija Kralj i Martina Kenji
Produkcija: Danijela Stanojević
Partneri programa:
Ženski filmski festival
Etnografski muzej u Zagrebu
Brussels International Women’s Film Festival (Elles Tournent)
Veleposlanstvo Kraljevine Belgije
Europski parlament
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih
Kinorama
Prva privatna umjetnička gimnazija u Zagrebu
HAVC